|
Prošla je več godina dana od prvog zaljubljenog pogleda kojeg sam mu poklonila...
Znala sam da ne možemo biti zajedno,jer je razlika u godinama previsoka.To jest,za njega je tri godine razlike previše...
Oni njegovi pogledi,ma kakvi god bili su mi uvijek davali nadu.
Nadala sam se da čemo biti zajedno zauvijek,da onaj poljubac nešto znači...
Mislila sam da osječa nešto više prema meni,to jest,znala sam to.
Onaj njegov zaljubljeni pogled svaki put kad me vidi,onaj njegov tihi šapat u mraku davao mi je nadu mjesecima...
"Volim te!"rekao je,a ja sam ga samo gledala najljepšim mogučim pogledom... I ja sam mu tada izjavila ljubav,a on je pocrvenio u licu i pobjegao.Išla sam za njim i pitala sam ga što mu je,ali on mi je ušao u kuču i zatvorio mi je vrata pred nosom.
Nakon toga sam plakala,jecala i molila Boga da mi pomogne,jer ja stvarno ne znam što mu je.
Sljedeči dan se je ljubio pred mojim očima,baš kad sam išla iz škole sa neprirodnom plavušom.
To me je toliko pogodilo...
Plakala sam kao nikada prije,htijela sam umrijeti.
Uzela sam nož,i htijela sam si izrezati žile...prokrvariti do smrti...
u tome su me zaustavili...
Sljedeči dan sam skočila do obližnjih "sumlivaca" za koje su svi govorili da su dileri.
Bez problema su mi nabavili drogu i ja sam se navukla na to sranje.
Starci su skužili da se nešto događa sa mnom,i tako sam završila u klinici za odvikavanje,u kojoj sam bila pola godine.
No,kada sam izašla iz bolnice počela sam tulumariti da ga zaboravim i opet sam naletjela na drogu.
Svaki drugi dan je droga bila u mojim rukama,a starci su bili prezaposleni da to vide.
Jednog dana sam tulumarila ko i inače,i popila sam dosta pića,a i tada sam uzela največu količinu droge ikada...
Srečom,onaj isti tip zbog kojeg sam se počela drogirati odnesao me je na rukama van iz disca i pozvao hitnu.
Hitna je došla brzo,a on je išao sa mnom,i suze su mu bile na očima.
Bio je u bonici dok se nisam probudila,a nakon toga je pobjegao van jer me nije mogao gledati.
Kada su me pustili iz bolnice,on je počeo hodati sa silikonskom plavušom,a ja sam ih morala gledati...
Kao da je uživao zbog toga,jer mi se svaki put pogrdno nasmješio kada bih prolazila pokraj njega.Droge sam se brzo odrekla,ali došao je novi problem-anoreksija. Umislila sam si da sam debela,iako sam bila mršava kao modeli na pisti.
Kada sam se gledala u ogledalu,bila sam potpuno nezadovoljna svojim tjelom i svojim načinom prehrane.
Prvo sam jela samo štapiče(a sa štapiča bih skidala sol) i salatu koju sam jela bez ičega.
Sve sam povračala svaki put kada bih nešto pojela.Nakon nekog vremena uopče nisam ništa jela...
Roditelji su opet bili prezaposleni pa nisu ništa vidjeli... Ja sam bila opsjednuta svojim kilogramima,i tako sam se samo jednog dana u školi srušila nakon čega je moja razrednica pozvala hitnu. Moji roditelji su došli u bolnicu,i tek su onda shvatili problem...
Tada sam imala samo 37 kg,a oni to nisu vidjeli...
Nakon godine dana liječenja,oporavila sam se i vratila na 54 kg.
Kada sam vidjela slike od tog vremena kada sam imala anoreksiju,zgrozila sam se.
Bila sam doslovno kost i koža,bolesno mršava.
Više mi nije teško o tome pričati,jer je od toga prošlo dvije godine.
Zbog toga sam morala dva puta u drugi razred srednje...
Samo želim poručiti drugim djevojkama da ne budu tako glupe kao što sam ja bila.
Nitko nije vrijedan vašeg života,a ja sam to nažalost,kasno shvatila.
Nemojte kukati zbog debljine,jer bi se u kratkom roku mogle pretvoriti u hodajuče vješalice,a to nikako ne želite.
Isto tako NIKADA NEMOJTE PROBATI DROGU,I AKO MISLITE DA SE NEČETE NAVUČI.
SAMO JEDAN PUT,I NAVUČENI STE!!!
Učite na mojim greškama...
|
